Porast osnivanja zadruga u poslednjih pet godina
Od kada je 2015. usvojen Zakon o zadrugama, broj ovih organizacija je u porastu. Tome je posebno doprineo program Ministarstva za brigu o selu „500 zadruga u 500 sela“ koji se sprovodi poslednjih pet godina. U tom periodu osnovano je više od 1.100 novih zadruga, što je, kako ocenjuju nadležni, podatak za Ginisa! I u 2023. godini budžetom je predviđeno petsto miliona dinara za njihovo unapređenje i tehnološki razvoj.
Zemljoradnička zadruga „Beška”, osnovana je 1952. godine i od tada se prolazeći kroz različite političko-ekonomske sisteme, od državnog socijalizama, preko samoupravljanja i tranzicionog perioda do liberalnog kapitalizma, suočavala sa brojnim izazovima.
„Od osnivanja do 1974. naša zadruga je bila nosilac poljoprivrede u selu, favorizovana od strane države kroz kreditno finansiranje i tržišni nastup. Međutim, u periodu od 1974. do 1990. u udruženom radu izgubila je autonomiju, podeljena je na OOK i OUR i doživljava stagnaciju“, kaže Dragan Lončar, direktore ZZ „Beška” iz Beške.
Zakon o zadrugama 1990. omogućio je izlazak iz tog sistema, autonomiju, slobodan nastup na tržištu, ali i problem sa imovinom koju su zadrugari stvorili u proteklom periodu svojim radom i poslovanjem. Dragan Lončar ističe da borba za zadružnu imovinu traje i danas iako je zakon iz 2016. vrlo precizan.
„Toliko traje i borba za poverenje zadrugara koji su više puta prevareni. Naime, oni su udružili sredstva za fabrike mineralnih đubriva, dečje hrane, a u privatizaciji istih su preskočeni i zaboravljeni”, naveo je Lončar. „Uslovi poslovanja su neuporedivi, tako da je teško reći koji je bolji. Kao što sam rekao, do 1974. država je favorizovala zadruge i zadrugarstvo u odnosu na individualni sektor, da bi ih devedesetih godina potpuno zaboravila, prepustila stihijskom tržištu i pljačkaškoj privatizaciji”, rekao je Lončar.
Trenutno ova zadruga ima 49 zadrugara. U poslednje vreme koristila je podsticaje države za nabavku mehanizacije i za subvencionisanje kamata pri kreditiranju. Iako su uslovi za rad zadruga poslednjih godina mnogo bolji, problemi u ovoj oblasti su, objašnjava Lončar, brojni.
„To su neregulisani imovinski odnosi, dugi sudski procesi, rad katastra, nerazumevanje specifičnosti zadrugarstva u poreskoj politici i računovodstvu… Zadruge se mogu ojačati ne pojedinačnim davanjima nego sistemskim merama, pre svega, poreskim, carinskim, kreditnim…”, navodi naš sagovornik.
U narednom periodu ZZ „Beška” planira povećanje tehničke opremljenosti, kadrovsko jačanje, tehnološki napredak, efikasniji nastup na tržištu, povećanje motivacije za zadrugare i zaposlene, kao i širenje delatnosti van poljoprivrede „Novo vreme traži nove relacije i organizaciju, motivaciju, tržišni nastup, borbu sa konkurencijom koja se danas bavi poljoprivredom, a stvorila je kapital u drugim granama kao što su bankarstvo, naftna privreda, IT sektor… Prednosti zadrugarstva su ugovorena proizvodnja, sigurna realizacija i naplata, stručna pomoć, učešće u raspodeli dobiti, administrativna pomoć u svim sferama, standardizacija proizvodnje, ujednačen kvalitet proizvoda, veće marže i rabati nego kod pojedinačnih nastupa”, objašnjava Lončar.
Za razliku od zadruge u Beški, ZZ „Agročoka” osnovana je pre tri godine.
„Uz sugestije Zadružnog saveza Vojvodine prepoznali smo prednosti udruživanja i vidimo svetlu budućnost u zadrugarstvu. Naša zadruga ima sedam članova i oko 40 kooperanata. Najveći benefiti su u tome što zajedno nastupamo prilikom nabavke inputa i prodaje gotovih proizvoda i na taj način ostvarujemo mnogo bolje uslove. Mislim da su zadruge u Srbiji na dobrom putu i da je potrebno samo da se uvećaju budžeti postojećih konkursa”, kaže Miloš Petrović, direktor ZZ „Agročoka” iz Čoke. „Mi smo do sada koristili pomoć Ministarstva za brigu o selu za nabavku osnovnog stada. Kupili smo 34 junice i zasnovali proizvodnju 2019. godine. Danas naša farma broji 140 grla i mislim da smo dobar primer racionalnog korišćenja podsticaja. Planiramo ulaganja u proširenje objekata za smeštaj životinja, objekata za skladištenje žitarica i stočne hrane i sisteme za navodnjavanje”, dodaje naš sagovornik.
I dok su se u prve dve decenije tranzicije privrede zadruge masovno gasile, poslednjih godina sve je više onih koji se odlučuju na udruživanje.
„Trenutno u Vojvodini imaju 463 aktivne zadruge, od kojih je više od 95 odsto iz delatnosti poljoprivrede. U ovom delu zemlje poljoprivrednici se tradicionalno najlakše udružuju u oblasti ratarstva, što je i očekivano, imajući u vidu da ratarstvo dominira u proizvodnoj strukturi u poljoprivredi, pri čemu postoji i izuzetno duga tradicija zadružnog organizovanja u ovoj oblasti“, kaže Jelena Nestorov Bizonj, predsednica Zadružnog saveza Vojvodine.
Pored ratarstva, u poslednjoj deceniji sve je prisutniji trend udruživanja i kod proizvođača voća i povrća.
„U kvantitativnom pogledu, zadruga imamo u proseku dovoljno, a sada je potrebno unapređivati njihov kvalitet rada”, ističe Jelena Nestorov Bizonj.
Da bi se zadrugarstvo dodatno razvijalo potrebno je, kaže, bolje prepoznavanje specifičnosti zadruga kao organizacionog oblika u različitim propisima i merama ekonomske politike u poljoprivredi. „Potrebna je kvalitetnija agrarna politika koja uvažava potencijale zadruga za poboljšanje ekonomskog položaja poljoprivrednika i poljoprivrede u celini. Poreska politika je jedna od oblasti gde su potrebne značajne promene koje bi uvažile specifičnosti zajedničke proizvodnje između zadruge i zadrugara, što sada nije slučaj“, smatra predsednica Zadružnog saveza Vojvodine.Kroz politiku podsticanja zapošljavanja u zadrugarstvu mnogo bi se doprinelo unapređenju rada zadruga, ali i zapošljavanja u seoskim sredinama, u kojima većina zadruga posluje, smatra Jelena Nestorov Bizonj. „Podsticanje investicija u zadrugarstvu kroz posebne programe najviše doprinosi razvoju zadruga i njihovim potencijalima. Do sada je jedino Ministarstvo za brigu o selu na navedeni način prepoznalo potencijale zadrugarstva, kroz konkurse koji su bili namenjeni isključivo zadrugama za investiciona ulaganja – što je odličan primer koji bi u svojim delatnostima trebalo da slede i druga ministarstva“, ističe naša sagovornica.
Nepoverenje u zadruge je, tvrde upućeni, sve manje.
„Ako i postoji, najčešći razlozi nepoverenja su neznanje ili pogrešne predstave o potencijalima i mogućnostima zadrugarstva i zadružnog organizovanja. Inače, nema logičnog opravdanja da se bilo koji oblik organizovanja ‘sumnja’, a naročito danas kada su lako dostupne sve informacije o mogućnostima i načinima organizovanja u zadruge, kao i druge oblike organizovanja”, kaže Jelena Nestorov Bizonj.
U Vojvodini trenutno postoje 463 zadruge iz 468 naseljenih mesta. To je, prema tvrdnjama nadležnih, veoma razgranata mreža i primer za Evropu i svet! Ovo ne iznenađuje, jer je Vojvodina region sa istorijski dugom tradicijom udruživanja. Na današnjoj teritoriji AP Vojvodine, vojvođanski Slovaci su 1846. godine osnovali treću zadrugu u svetu i to samo dve godine posle prve koju su formirali rodždelski tkači, pored Mančestera.
Budžetom za 2023. godinu opredeljeno je petsto miliona dinara za unapređenje poslovanja i tehnološki razvoj zadruga.
Novi program je u fazi izrade, a na njemu rade stručnjaci Akademijskog odbora za selo SANU sa akademikom Draganom Škorićem na čelu i zadružni savezi. Zadrugari će imati priliku da na javnoj raspravi svojim predlozima ocene i dopune program. Zadruge brže uvode nove tehnologije, lakše prelaze na intenzivne načine proizvodnje, a u kriznim vremenima su pouzdan stub u proizvodnji hrane.
Celu vest možete pročitati na linku:
https://www.rts.rs/page/stories/ci/story/5/ekonomija/5055436/zadruge-zadrugarstvo-udruzivanje-poljoprivrednika-.html?fbclid=IwAR04j38wkdCS4uUfSJF_2z975QKF9HgjDgiFE–WUfe_FXn2jbS4T7CEG8Q